Priča o gulašu (bečki gulaš - Wiener Saftgulasch - sa štrucom od peciva)

Još dok nam je vani ovako oblačno, prohladno i kišno, najbolje je vrijeme za toplu i mirisnu hranu. Moj izbor je uvijek gulaš. Ima nešto utješno u tome dok se on lagano krcka na vatri, nadopunjujući vrijeme, atmosferu i opreku između vremena koje podsjeća više na jesen i ugodnu toplinu kuhinje. Da, volim kišu :) i imam savršen recept za gulaš, nakon kojeg vam više neće trebati ni jedan drugi! No, prije toga vas čeka priča o gulašu pa ako vas zanima, nastavite čitati :)

Sherlock Holmes: A Game of Shadows (2011.)

Valentinovo - opuštena večer uz špagete i mesne okruglice i hrpu filmova (i mini serija)

Bilo Valentinovo ili ne, za mene je idealna večer ona koja uključuje neku finu večeru i filmsko-serijsku večer. Doma. Pa ako tražite nešto takvo za sutrašnji dan/večer, evo mojih prijedloga :)

No, prije toga, par crtica o Valentinovu koje sam sasvim slučajno našla na stranicama Hrvatske pošte, a prenosim ih ovdje jer su mi jako zanimljive:

Ljepljive rolice (sticky buns) za Beskrajni dan (Groundhog Day)

U anglo-američkoj kulturi uvriježila se posljednjih desetljeća jedna modernija reinterpretacija, bolje rečeno širenje izvornog spektra tradicionalnih svetkovina. Popularna kultura stare je tradicije i običaje „prilagodila“ novom vremenu pa se često čini da u žarištu tih običaja više nisu obitelj, zajedništvo, veselje, itd. već neki drugi aspekti. Dapače, danas elektronička kultura Googlea i popularna kultura propagiraju neke pomalo zaboravljene obljetnice, a na primjeru scenarista serije Seinfeld, koji je kroz seriju uveo i etablirao potpuno fabricirani „blagdan“ pod nazivom Festivus, koji danas opstaje i ima određenu popularnost, jasno je kako „izmišljanje tradicije“ i u 20. odnosno 21. stoljeću ima svoj smisao. Transformacija praznika kao što je primjerice Božić o tome najjasnije svjedoči. A posredstvom efekta globalizacije, neke su transformirane svetkovine i običaji stigli i u naše krajeve, potpuno izvan lokalnog konteksta, ali unutar viralnog, internetskog, globalnog konteksta. Uskoro će poklade, pa će biti prilike pričati o tome kada i kako se maškaranje kod nas izvodi, za razliku od američke Noći vještica. No, potrebno je sjetiti se svetkovine sv. Patrika, koji nadilazi granice Irske, Ujedinjenog Kraljevstva ili Sjedinjenih Država i danas i kod nas plijeni određenu pozornost.

Festivus se "obilježava" 23. prosinca
Seinfeld, s09e10

Mini Pavlova s jabukama i karamelom --- božićni filmovi

U zadnjem tekstu sam pisala malo o domaćim božićnim običajima i na kraju vam dala pregled mojih omiljenih božićnih filmova za zagrijavanje. Sada nastavljamo s listom filmova, a prije toga malo o božićnim filmovima općenito.

Home Alone (1990.)

Brioche (brioš) s punjenjem

Počelo je adventsko vrijeme ili vrijeme došašća. Grad je konačno okićen, a i sami imamo razlog za božićne pripreme, tj. možemo se konačno prestati pitati je li prerano za (pred)božićni duh (iako su kod mene lampice upaljene tijekom cijele godine, ali ipak umjerenije). Ipak, ove godine je to bilo nešto lakše jer je jesen jednostavno bila predivna!

Christmas Vacation/Najluđi Božić (1989.)

Votka Martini --- James Bond: Spectre

Bonda za sva vremena - iz svih vremena?

Filip i ja smo bili na ponoćnoj premijeri novog Bond filma – Spectre. Koa je počinjala točno u 0:007. Iako, konkretnije, 15-20 minuta kasnije nakon svih reklama i trailera. Ali zgodno je bilo vidjeti to na karti. Nakon što su se dojmovi slegli, ovo je neki naš zajednički osvrt. Jedino se možda ne slažemo skroz oko pjesme hehe Kako su pristizali drugi osvrti na Bonda, uglavnom su bili mještovitih osjećaja. Mi smo nešto pozitivniji. Ipak, ne očekujemo od Bonda vrhunsku egzistencijalnu dramu J

Spectre

Obiteljski ručak za Svi svete: teleće šnicle s gljivama i kestenjem i pire od celera

Blagdan Svih svetih u Zagrebu poseban je osjećaj. Kada se uputimo prema Mirogoju, putem, osim gužve i različitih prometnih problema, nailazimo na najrazličitije jesenske boje. Od pastelno žutih, smeđih, crvenih, pa čak i zelenu ponegdje. Taj ugođaj je sve jači, sve izraženiji što smo bliži Mirogoju. Ta je Bolleova arhitektonska ostavština doista obilježila grad, dala poseban i jedinstven obol gradskom groblju, posjedu kojeg je inače imao Ljudevit Gaj. Mirogoj je kupljen 1873. godine, a otvoren 1876. Do tada je Zagreb imao niz groblja u samom gradu u kojima se zatim prestalo s pokapanjem. Ta groblja su: Jurjevsko, Rokovo, Sv. Tome kod Gupčeve zvijezde, Vojničko uz groblje sv. Tome na Radićevu šetalištu, Sv. Petra na mjestu današnje istoimene bolnice, pravoslavno na uglu Pantovčaka i Britanskog trga te groblje na mjestu današnje bolnice Sestara milosrdnica u kojima su bez lijesa i bez križa pokapani najsiromašniji građani. (O kulturi smrti vidi Iveljić, 2007.). Ne treba zaboraviti i groblje u Šestinama, groblje Gornje Vrapče, groblje u Remetama, Gračanima, Stenjevcu...

Mirogoj

Rižoto od bundeve

Današnji tekst započet ću nešto drugačije nego inače. Naime, riječ je o jednom razgovoru i sigurna sam da će vam biti zanimljiv. Razgovarala sam s Martinom Findrik, dragom kolegicom, a u zadnje vrijeme i coprnicom J Martina je dio kreativne skupine Gornjogradskih coprnica koje su postale pravi hit i nešto sasvim novo i zanimljivo ne samo za turiste, već prvenstveno i same građane Zagreba. Više o njima možete saznati na njihovoj Facebook ili web stranici www.zgc.hr.

Gornjogradske coprnice

Halloween Party!

Odmah na početku moram razjasniti jednu stvar: ne volim horor filmove. I ne gledam ih. Jednom sam išla na skrivenu pretpremijeru i pustili su Paranormalnu aktivnost – onaj prvi dio. To mi je valjda prvi put da sam otišla iz kina. Nakon 15-20 minuta. A ništa se još nije bilo dogodilo. Ne mogu pogledati ni klasik Shining. Alien filmove sam prvi put pogledala kako spada tek prije par godina. Rosemaryna beba, Omen, Exorcist, Noć vještica, Strava u Ulicibrijestova, Vještica iz Blaira, Uljezi (The Others)... – ništa od toga. Problem mi je bio gledati i Dosjee X. Još uvijek razmišljam hoću li se usuditi otići na Crimson Peak jer predivno izgleda, a glavni glumci su čisto savršenstvo. Vrhunac su oni slabi teen horori – Znam što si radila prošlog ljeta i Vrisak. Nije baš za pohvalu J

Vrisak

Caffe latte s bundevom (Pumpkin Spice Latte)

Ovo će biti jedan malo drugačiji post.  Drugačiji u konceptu i stilu posta. Jednostavniji i opušteniji i u potpunosti će slaviti jesen i vrijeme pred nama :)

Jesen mi je definitivno najdraže godišnje doba. Nije više vruće, a još nije prehladno. Taman je za balonere, kožne suknje i lijepe čizme (dakle, ne zimske). A vraćaju se i serije u novoj sezoni! Zbilja najvažnije stvari na svijetu :) Kiša je češće s nama (ali želimo samo dovoljnu količinu kiše koja neće prouzročiti nedaće), dani su kraći, a meni je to poticajnije od sunca i svjetlosti. I opet je vrijeme za čaj! Jer, kome se pije čaj na +35 °C??? I, na kraju, nakon jeseni dolazi Božić.

Ima nas još :)

Torta hrapoćuša i "Naše malo misto"

Oprostili smo se od ljeta. Moram priznati da meni to i nije tako teško jer mi je jesen najdraže godišnje doba. Pa proljeće. Tek onda ljeto i zima. Prije niza jesenskih recepata koje pripremam i koji su mi najdraži, oprostit ću se od ljeta jednom tortom iz jednog malog mista: dolskom tradicionalnom tortom hrapoćušom. Stavila sam ju i u prigodni kontekst jer sam, naime, konačno u cijelosti pogledala klasik HRT-a - Naše malo misto.

Pite kao posljednje utočište [Pushing Daisies]

Ovo su činjenice: prije 6 godina, 10 tjedana, 2 dana, 16 sati i 30 minuta (te, naravno, ovisno kada vi čitate) počela je s emitiranjem posljednja epizoda jedne od najsvježijih, najljepših, a možda i najčudnijih serija u zadnjih desetak godina televizijske povijesti. Ako ste ju gledali, onda ste već mogli zaključiti o kojoj se radi prema samom uvodu, tj. činjenicama, a za sve ostale, riječ je o seriji Pushing Daisies, kod nas prevedenoj Dodir života i smrti.

Pushing Daisies - Ned

Kajzeršmarn [Quod licet Iovi?]

Volim jednostavne deserte, ne preslatke ili prekremaste. Niakd neću odabrati čistu čokoladnu tortu ili tortu s nekoliko vrsta čokolade, parfe, ganache. Eventualno ću uzeti sladolednu tortu, iako nisam ni veliki ljubitelj sladoleda. Stvarno obećavajuće za nekoga tko ima food blog J Uglavnom, shvaćate u kojem smjeru ovo ide. Voćni kolači, pite, savijače, štrudle, tartovi – to je za mene. A idealna torta mi je Pavlova s hrpom bobičastog voća. Danas vam želim malo pisati (pričati?) o jednom dosta neuglednom desertu, ali zapravo carskom. Desertu koji je navodno nastao kao propali pokušaj i bilo im ga je žao baciti. Još jedan od takvih „neuglednih“, običnih kolača koji mi je uvijek bio drag, a kojeg sam doživljavala kao prazni biskvit je patišpanja, ali o tome neki drugi put.

Pink lemonade i koktel od krastavaca i gina [Miami Vice]

Uz ljetne vrućine imam i posebne ljetne serije. Iako je sve više novih trenutno ljetnih serija pa program skoro postaje kao i jesensko-zimski, uglavnom ih izbjegavam jer volim pogledati neke stare stvari za koje inače nemam vremena, a koje su temom prigodne. Iako se ne radi o našem moru i našem podneblju, prošle sam godine počela, a ove završila staru kultnu televizijsku seriju Miami Vice (Poroci Miamija). To je jednostavno stvar koja se mora gledati dok je vani vruće!

Miami Vice

Bubrezi sa šampinjonima i omlet s tartufima --- Veliki rat, hrana i Hemingway

Sigurna sam da ste naišli u zadnjih godinu dana na već mnogo tekstova posvećenih Prvom svjetskom ratu. Održani su brojni znanstveni skupovi, predavanja, izložbe, a gotovo svaki grad je imao izložbu posvećenu ratu u tom mjestu. Prvi svjetski rat ili Veliki rat je bila tema kojom su se kod nas sve do okrugle obljetnice 2014. samo rijetki bavili pa ta zasićenost temom do koje je možda došlo i ne treba previše smetati. Aspekti o kojima se može pisati i proučavati su brojni. Ovdje ću se osvrnuti na na aspekte koji su povezivi s temom bloga, a to je pitanje ishrane u Prvom svjetskom ratu, konkretnije, u samom Zagrebu.

Život u Zagrebu prije i za vrijeme Prvog svjetskog rata/Velikog rata

ZAVRŠENO! Giveaway! Ili što je blog bez darivanja :) ZAVRŠENO!

Srpanj je mjesec kada slavim rođendan. Nije to naročito bitno, jer svi imamo rođendane, ali ovaj sam odlučila iskoristiti i spojiti s blogom pa napraviti jedno darivanje za vas, što me jako veseli. Planirala sam to već dulje vrijeme i pomalo skupljala stvari pa pogledajte o čemu se točno radi :)

Pozvani ste na večeru!

Serijal o Hannibalu Lecteru, vjerojatno jedan od najunosnijih fenomena suvremene američke, ali i svjetske pop-kulture, uključuje niz od četiri romana i pet filmova te u najnovije vrijeme i televizijsku seriju koja će ući u treću sezonu prikazivanja 2. lipnja, što je bio i motiv za pisanje ovog teksta. Iza same ideje stoji Thomas Harris, samozatajni američki spisatelj koji još od 1970-ih godina izbjegava davati intervjue i dulje izjave medijima. S pravom se trebamo zapitati što je to Harris napravio da je toliko utjecajno, toliko primamljivo i čitateljima i gledateljima, toliko uzbudljivo? Odgovor je vrlo težak, ali pokušat ću ga ponuditi. 

Hannibal

Otkriveni Balkan?

Na temu Balkana sam došla nakon što sam pripremala hranu za završni događaj prikazivanja Kauč-surferice u hostelu Swanky Mint (20. travnja). Ako ne znate, Kauč-surferica je dokumentarno-putopisna serija od šest epizoda koja se prikazivala na drugom programu HRT-a. U njoj smo pratili simpatičnu Đinu koja je obišla šest zemalja/gradova na Balkanu družeći se s domaćinima koji su je primili i smjestili besplatno u svom domu, što je i koncept (i poanta) kauč-surfinga. Projekt je važan jer je nastao u nezavisnoj produkciji (Sekvenca). Režiju potpisuje mlada redateljica Barbara Vekarić. Kako je kod mene hrana uvijek tematskog karaktera, tako je bila i za ovaj događaj. A pripremala sam, naravno, samo balkansko :)

Ovaj post možete, kao i posljednje, pronaći i na Večernjakovoj blogosferi, a za obavijesti provjerite Facebook.

Hrana u Swankyju

Brace yourselves, Game of Thrones is coming back!

Kako nam je krenula nova sezona Igre prijestolja, odlučila sam već poznati (i prvi <3) recept za Sansine omiljene kolačiće od limuna osvježiti novim tekstom. Primila sam se brojnih tema (između ostalih i iskustva snimanja serije u Dubrovniku) pa krenite sa mnom na fantasy putovanje :)

Game of Thrones s05

Kolač sa smokvama, medom i maslinovim uljem

Inspiracija za kolač sa smokvama, medom i maslinovim uljem proizašla je upravo iz Uskrsa. Naime, htjela sam pripremiti nešto što bi bilo povezivo s tipičnom hranom iz ranokršćanskog perioda. No, taj mi se zadatak pokazao malo težim nego što sam mislila. Iako je izvor bio sasvim jasan na samom početku, a to je Novi zavjet, no bilo mi je teško dobiti sliku o jednoj ustaljenoj svakodnevici, kako se to može donekle steći u Starom zavjetu. S druge strane, istraživanja koja se bave hranom u ranom kršćanstvu najviše su orijentirana prema uporabi i značenju kruha i vina te prema ritualima općenito i asketizmu. Hrana te način ishrane u religiji su oduvijek predstavljali važan segment i na svoj su način razdvajali i razlikovali pojedine vjerske skupine. Možda su najbolji primjer u tom kontekstu Židovi. Nedostatak materijala za proučavanje hrane u kršćanskoj svakodnevici u samim počecima nam također može nešto reći, a to je da joj se, osim one već nabrojane koja je imala vrlo izražajnu i definiranu simboliku, nije davala prevelika važnost. Odatle i sva istraživanja o kršćanskom asketizmu, što je posve jasno kada stavimo kršćane u kontekst u kojem su živjeli. Ipak, kršćanstvo se nadovezuje i povezuje s ranije ustanovljenim antičkim tradicijama, prihvaćajući isprva neke navike, nanovo ih definirajući kroz vlastite običaje koji su se postupno razvijali. Nije dakako potrebno ulaziti u detalje, jer je pitanje hrane u ranim euharistijskim slavljima dosta kompleksno i uporaba određenih namirnica varira od jedne skupine kršćana do druge. Ono što si danas predočavamo kao uobičajeno ili što nam se čini da je bilo od samih početaka, nastalo je tek nakon dugih nastojanja za ujednačavanjem.