U anglo-američkoj kulturi uvriježila se
posljednjih desetljeća jedna modernija reinterpretacija, bolje rečeno širenje
izvornog spektra tradicionalnih svetkovina. Popularna kultura stare je
tradicije i običaje „prilagodila“ novom vremenu pa se često čini da u žarištu
tih običaja više nisu obitelj, zajedništvo, veselje, itd. već neki drugi
aspekti. Dapače, danas elektronička kultura Googlea i popularna kultura
propagiraju neke pomalo zaboravljene obljetnice, a na primjeru scenarista
serije Seinfeld, koji je kroz seriju
uveo i etablirao potpuno fabricirani „blagdan“ pod nazivom Festivus, koji danas
opstaje i ima određenu popularnost, jasno je kako „izmišljanje tradicije“ i u
20. odnosno 21. stoljeću ima svoj smisao. Transformacija praznika kao što je
primjerice Božić o tome najjasnije svjedoči. A posredstvom efekta
globalizacije, neke su transformirane svetkovine i običaji stigli i u naše
krajeve, potpuno izvan lokalnog konteksta, ali unutar viralnog, internetskog,
globalnog konteksta. Uskoro će poklade, pa će biti prilike pričati o tome kada
i kako se maškaranje kod nas izvodi, za razliku od američke Noći vještica. No, potrebno je sjetiti se svetkovine sv. Patrika, koji nadilazi granice Irske,
Ujedinjenog Kraljevstva ili Sjedinjenih Država i danas i kod nas plijeni
određenu pozornost.
![]() |
Festivus se "obilježava" 23. prosinca Seinfeld, s09e10 |
Ovdje ćemo se kratko pozabaviti temom tzv. Sviščevog
dana (odnosno eng. Groundhog day ili
tradicionalno Grundsaudaag). Radi se
o drevnom običaju njemačkih obitavalaca američke Pennsylvanije koji po nekim
elementima korijenje vuče iz keltskih poganskih tradicija. Radi se o još jednoj
tradiciji koju su Nijemci useljenici u Pennsylvaniju etablirali, kao što su
primjerice i tradicija kićenja božićne jelke ili uskršnji zec. Poanta ovog,
moglo bi se reći, folklornog igrokaza, je u biti vrlo jednostavna: svizac,
najglasovitiji vremenski prognozer, reći će okupljenom stanovništvu 2. veljače
hoće li zima trajati još šest tjedana ili će proljeće te godine uraniti. Ako
svizac vidi svoju sjenu, ostaje unutar svoje nastambe i najavljuje zimu. Ako se
pojavi, narod se može obradovati bržem proljeću.
Spomen-ploča |
Stari njemački običaj, posebno
snažan na jugu oko Bavarske i u središnjoj Njemačkoj oko Westfalije te u
Austriji, povezuje kršćanski blagdan Svijećnice (ili Kandelora) s narodskim običajem predviđanja trajanja zime pomoću
jazavaca, lisice ili medvjeda. Tijekom 19. stoljeća zabilježeni su predajom, u
pjesmama, književnosti i povijesnim dokumentima diljem Austrije, Njemačke ili
Mađarske, odnosno tadašnje Ugarske (ondje je medvjed bio „prognozer) brojni
primjeri takvih praksi. Tako primjerice jedan njemački kalendar iz 1859. godine
pod napomenama za veljaču kaže: „Sunča li se jazavac na Svijećnicu, zavući će
se još četiri tjedna u svoju pećinu.“ I u hrvatskim krajevima, primjerice
Slavoniji, zabilježen je običaj koji kršćansku Svijećnicu (tamo svjetlo Marijino ili Marinje) povezuje s medvjedom koji na kalendarskoj polovici zime najavljuje „ranu
godinu“ ili zimu. Sredinom istog stoljeća u Sjedinjenim Državama, odnosno
Pennsylvaniji, već se stvaraju konture mjesnih proslava oko gradske promenade.
Od tamo se običaj proširio diljem SAD-a i Kanade, s uobičajeno različitim
varijacijama. Središnja proslava uvriježila se oko poznatog svisca Punxsutawney Phila u malenom mjestu Punxsutawney, koje danas broji nešto više od 5.000 stanovnika. Unatoč tome što su neke
kanadske studije pokazale da je točnost prognoza najpoznatijeg obitavaoca Punxsutawneyja ispod 50%, mjesto se i dalje
smatra „prijestolnicom vremenske prognoze“, a oči stanovništva uprte su svake
2. veljače prema Philu.
![]() |
Prognoza za ostatak zime |
Zvuči poznato? I prije interneta i prije najjačeg
vala globalizacije, Sviščev dan kod nas je došao u domove preko vesele i
nadahnute komedije Harolda Ramisa nazvane u nas Beskonačni dan (Groundhog day,
1993.) s Billom Murrayjem i Andie MacDowell u glavnim ulogama.
Film je bio hit
u videotekama, prikazivao se oko Nove godine, blagdana ili u veljači na
televiziji, i uvjerena sam da ste ga barem jednom uočili i odgledali. Čitam da
je britanski Sky odlučio na današnji
dan Beskonačni dan pustiti kroz
cijeli dan, dakle skoro pa beskonačno.
Iako premijerne kritike nisu bile toliko
povoljne, s vremenom su i negativne ocjene filma popustile te se danas Beskonačni dan smatra modernim klasikom.
Vjerujem da tome doprinosi i činjenica da je u današnje vrijeme teško snimiti
jednu takvu mirnu i atmosferičnu komediju. Današnje su komedije posvećene nekom
urnebesu, prepune šokova i bombastičnih trenutaka, dok je radnja prečesto brža
(ili brzopletija) od akcijskih filmova. Beskonačni
dan predstavlja tipičnu komediju 1980-ih i 1990-ih. Nije ni čudo,
razmišljalo se o Tomu Hanksu ili Michaelu Keatonu kao glavnim glumcima, dok se
redatelj Ramis i producenti nisu odlučili angažirati Murrayja, koji je, prema
njima, bio jedini u stanju odigrati isprva gunđavog, egocentričnog i bahatog
prognozera koji tijekom filma doživljava transformaciju – uostalom, vidjeli smo
ga u sličnoj ulozi već u filmu Scrooged
(1988.).
Iako i danas možemo itekako zamisliti bahate TV-voditelje (samo je
potrebno podsjetiti se na Jeremyja Clarksona) koji gube doticaj sa stvarnim
ljudskim problemima, iako se donekle održala tema bijega od nemilosrdne
jurnjave modernog vremena koja je naročito 1980-ih godina bila aktualna u
američkom društvu, ipak zbog svojeg ritma, neobavezujuće radnje, šarolikih
karikiranih likova i relativno spore te ipak predvidljivo romantične radnje,
film danas ne prati suvremene komedije.
Harold Ramis i Murray, koji su otprije surađivali na filmu Ghostbusters i bili prijatelji, tijekom snimanja filma su se, čini se, sukobili. Naime, Ramis je želio laganu komediju, dok je Murray nastojao unijeti filozofske komponente u film. Čini se da je prevladala Ramisova vizija i to je ono što film danas ipak vjerojatno čini klasikom. Poruka o ljudskom zajedništvu, o bijegu od suvremene bešćutnosti, koliko god bila klišej, u Ramisovom filmu ipak funkcionira, jer je kontekst vremenske petlje, beskonačnog dana koji se iznova i iznova ponavlja, natjerao glavnog lika da sam promijeni svoj karakter, što je bila posljednja faza očaja u tom beskrajnom danu (prema redatelju, Murray odnosno njegov lik Phil Connors proveo je nekoliko stotina ili tisuća godina u vremenskoj petlji; ipak, netko je izračunao da je Phil bio u vremenskoj petlji (prikazano u cijelosti ili djelomično) 38 dana). I u ovom slučaju popularnost filma se preko popularne kulture odrazila na stariji običaj i događanje; danas je Sviščev dan nezamisliv bez Ramisa i Murrayja.
![]() |
Scena iz filma |
![]() |
Ned |
![]() |
Scena iz filma |
Harold Ramis i Murray, koji su otprije surađivali na filmu Ghostbusters i bili prijatelji, tijekom snimanja filma su se, čini se, sukobili. Naime, Ramis je želio laganu komediju, dok je Murray nastojao unijeti filozofske komponente u film. Čini se da je prevladala Ramisova vizija i to je ono što film danas ipak vjerojatno čini klasikom. Poruka o ljudskom zajedništvu, o bijegu od suvremene bešćutnosti, koliko god bila klišej, u Ramisovom filmu ipak funkcionira, jer je kontekst vremenske petlje, beskonačnog dana koji se iznova i iznova ponavlja, natjerao glavnog lika da sam promijeni svoj karakter, što je bila posljednja faza očaja u tom beskrajnom danu (prema redatelju, Murray odnosno njegov lik Phil Connors proveo je nekoliko stotina ili tisuća godina u vremenskoj petlji; ipak, netko je izračunao da je Phil bio u vremenskoj petlji (prikazano u cijelosti ili djelomično) 38 dana). I u ovom slučaju popularnost filma se preko popularne kulture odrazila na stariji običaj i događanje; danas je Sviščev dan nezamisliv bez Ramisa i Murrayja.
![]() |
Groundhog Day (1993.) |
Inače, danas je Punxsutawney Phil prognozirao rano proljeće.
Sticky buns (ljepljive rolice)
Pa eto, prihvatila sam izazov, koji je postao skoro pa cjelodnevni.
Konačni rezultat je kombinacija ovog i ovog recepta.
TIJESTO
- 85 g maslaca
- 160 ml mlijeka
- 3 žlice šećera
- 1 3/4 žličice suhog kvasca
- 1 jaje
- 320 g brašna
- 1/2 žličice soli
1. Zagrijte mlijeko, šećer i maslac.
2. Suhi kvasac pomiješajte s brašnom. Dobro umiješajte i sol. Dodajte jaje i smjesu mlijeka, šećera i maslaca.
3. Umijesite tijesto dok ne postane ljepljivo i dok vam se ne odvaja od zdjele.
4. Prekrijte ga i ostavite na toplom da se digne sat i pol, dva.
GLAZURA
5. Za to vrijeme pripremite glazuru:
- 140 g oraha
- 110 g maslaca
- 165 g smeđeg šećera
- 180 ml vrhnja za šlag
- 80 ml meda
- malo soli
- po želji narančina korica
6. Polovice oraha stavite na papir za pečenje i lim pa neka se tako tostiraju u pećnici na 180 °C 10-12 minuta.
7. Otopite u lončiću maslac. Dodajte šećer, vrhnje za šlag, med i sol (i koricu naranče). Neka sve prokuha pa smanjite temperaturu i neka lagano kuha još 3-4 minute.
8. Ostavite da se ohladi.
PUNJENJE
- 40 g maslaca
- 80 g smeđeg šećera
- cimet, muškatni oraščić
9. Maslac otopite, a šećer i začine pomiješajte u drugoj posudi.
SLAGANJE:
10. Kada se tijesto udvostručilo, prstima ga spustite i izvadite iz zdjele na pobrašnjenu površinu. Još ga malo mijesite, ali ne previše.
11. Razvaljajte ga. Ako vam se povlači dok ga razvlačite, znači da je sve u redu :)
12. Premažite ga maslacem i pospite šećerom i mješavinom začina.
13. Sve to zarolajte tako da krenete od duže strane tijesta. neka bude što čvršće zarolano.
14. Izrežite na 12 jednakih komada.
15. Uzmite vatrostalnu posudu i u nju izlijte pripremljenu i ohlađenu glazuru.
16. Ravnomjerno po glazuri pospite orahe.
17. Sada u zdjelu posložite narezane rolice, ali neka bude mjesta oko svake.
18. Prekrijte i ostavite na toplome da se tijesto još jednom digne. Barem sat vremena.
19. Stavite peći u zagrijanu pećnicu na 180 °C oko 20 minuta. Provjerite pa ako se prebrzo zapekla izložena strana, možete ju prekriti aluminijskom folijom da ne zagori (kao meni hehe).
20. Kada je gotovo, ostavite nekih 5-10 minuta prije posluživanja.
Ljepljive rolice/sticky buns je najbolje poslužiti dok su vruće ili barem tople. Uz kavu ili čaj, a jedu se uglavnom za doručak :)
Recept je vrlo sličan rolicama od cimeta (cinnamon rolls). Zapravo, samo trebate izbaciti dio s glazurom, a na kraju napraviti icing od šećera u prahu i malo mlijeka (ili limunovog soka) i time ih premazati.
Na kraju, zahtijevaju dosta posla, ali su jako fine :))
Do idućeg posta,
Nikolina :)
Literatura:
Brunvand, Jan Harold. American Folklore: An Encyclopedia. Routledge, 2006.
Dragić, Marko. „Svijeća u kulturnoj baštini
Hrvata“, Crkva u svijetu 45/4
(2010.), 467-488.
Encyclopedia
of American Folklore. Facts on
File Inc., 2006.
Fogel, Edwin Miller. Beliefs and Superstitions of the Pennsylvania Germans. Penn State
Press, 1915.
Neuer
Freysinger Kalender. F. Datterer,
1859.
Objavi komentar
Desert :)