Priča o gulašu (bečki gulaš - Wiener Saftgulasch - sa štrucom od peciva)

Još dok nam je vani ovako oblačno, prohladno i kišno, najbolje je vrijeme za toplu i mirisnu hranu. Moj izbor je uvijek gulaš. Ima nešto utješno u tome dok se on lagano krcka na vatri, nadopunjujući vrijeme, atmosferu i opreku između vremena koje podsjeća više na jesen i ugodnu toplinu kuhinje. Da, volim kišu :) i imam savršen recept za gulaš, nakon kojeg vam više neće trebati ni jedan drugi! No, prije toga vas čeka priča o gulašu pa ako vas zanima, nastavite čitati :)

Sherlock Holmes: A Game of Shadows (2011.)

Kajzeršmarn [Quod licet Iovi?]

Volim jednostavne deserte, ne preslatke ili prekremaste. Niakd neću odabrati čistu čokoladnu tortu ili tortu s nekoliko vrsta čokolade, parfe, ganache. Eventualno ću uzeti sladolednu tortu, iako nisam ni veliki ljubitelj sladoleda. Stvarno obećavajuće za nekoga tko ima food blog J Uglavnom, shvaćate u kojem smjeru ovo ide. Voćni kolači, pite, savijače, štrudle, tartovi – to je za mene. A idealna torta mi je Pavlova s hrpom bobičastog voća. Danas vam želim malo pisati (pričati?) o jednom dosta neuglednom desertu, ali zapravo carskom. Desertu koji je navodno nastao kao propali pokušaj i bilo im ga je žao baciti. Još jedan od takvih „neuglednih“, običnih kolača koji mi je uvijek bio drag, a kojeg sam doživljavala kao prazni biskvit je patišpanja, ali o tome neki drugi put.