Kulinarsko putovanje u Babilon: vulkanska, klingonska i zemaljska gozba

Kako sam vam i obećala, Star Trek hrani nema kraja :) U ovom postu vam tako donosim drugi dio recepata koje sam isprobala iz već spomenute Star Trek kuharice. A kao i prošli post, i ovaj možete naći i na Večernjakovoj blogosferi pa me posjetite i tamo ;)

Journey to Babel, ST: TOS, s02e10

Na samom početku, moram priznati da je ovaj tekst trebao biti drugačiji, više govoriti o samim Zvjezdanim stazama/Star Trek, serijalima i filmovima, odnosno, nastaviti se na prethodni. No, 27. veljače nas je sve zadesila izrazito tužna vijest: umro je Leonard Nimoy (26. 3. 1931. – 27. 2. 2015.). 

Leonard Nimoy (1931.-2015.)

Naravno, nije bio prvi iz postave Originalne serije (Star Trek: The Original Series) koji nas je napustio; DeForest Kelley, Bones (meni osobno i omiljeni), umro je još 1999., a James Doohan, Scotty, 2005. godine, a Majel Barrett-Roddenberry, Nurse Chapel, Lwaxana Troi 2008. godine. Svatko od njih je na poseban način zadužio televizijski svijet i popularnu kulturu. 

Neki dan uz druženje s nećakom, koji se odnedavna zanima za Star Trek, spomenem: „Umro je Spock“. On nato: „Tko? Zachary Quinto?“ Nakon što sam koju sekundu izgubila u snalaženju, uzvratila sam na način za koji sam znala da će razjasniti sve: „Ne, onaj drugi, stari Spock!“

Prošlo je nekoliko dana pa me spomenuti događaj, a radi se ustvari o prolaznom dijalogu koji se inače zaboravi isti dan ako ne i ranije, potaknuo na promišljanje. I doista, u našim je životima Spock, onaj kojega utjelovljuje Leonard Nimoy, gotovo pa sigurna konstanta. Danas već starije generacije sjetit će se „pravog“ Mistera Spocka iz popularne TV-serije koja je u drugoj polovici 1960-ih godina zabavljala mlade, zainteresirane za znanstvenu fantastiku. Njih je, osim Dr. Benjamina Spocka – nezaobilaznog priručnika koji je generacije roditelja vodio kroz avanturu odgoja – u domovima odgajao ozbiljni znanstvenik u plavoj majici, nešto između pidžame i superkvalitetne uniforme iz budućnosti, šiljatih ušiju i zelene krvi. 

Leonard Nimoy je dugo tragao za onom ulogom koja će ga učiniti prepoznatljivim. Gostovao je u brojnim televizijskim epizodama raznih serija i programa te filmova uglavnom B kategorije. No, upornost i ljubav prema glumi, u čemu ga je najviše poticao djed, nagrađeni su 1966. godine kada je prihvatio ulogu Spocka za pilot znanstveno-fantastične serije Star Trek, koja se trebala prikazivati na NBC-ju. Obično sada dolazi onaj trenutak kada je zgodno reći da je sve ostalo povijest. 

Pripreme za snimanje - stavljanje maske

Nešto mlađe generacije isti lik su gledale u kinima, šokirajući se kada je u drugom filmskom nastavku serijala upravo Spock žrtvovan za dobro uhodanu ekipu broda Enterprise, da bi u narednom nastavku isti „uskrsnuo“ i ponovno priključio ekipi kapetana Kirka koja je potom nanizala daljna tri nastavka. Rijetki su oni koji nisu gledali serijal i filmove, ali krajem 1980-ih godina Star Trek se ponovno vratio na male ekrane, najavljujući posve „novu generaciju – The Next Generation“. Nekoliko je sezona te serije trebalo da bi se ponovno pojavio, ovoga puta nešto ostarjeli Spock i to u diplomatskoj misiji i spreman na pomoć novom kapetanu Enterprisea. Epizode su predstavljale vrhunac sezone, prvi put emitirane 1991. godine (sezona 5., epizode 7. i 8.), a gledatelji su poznato lice u novoj seriji dočekali s oduševljenjem. I tako se činilo da Spock polagano odlazi s pozornice jer su ga mijenjali još ozbiljniji, u ljudskom smislu naivniji, ali zato proračunatiji, brži, efikasniji – androidi, hologrami i drugo. Obožavatelji serije DS9 (Star Trek: Deep Space Nine) s guštom će se prisjetiti i epizode (sezona 5., epizoda 6.) kada kapetan Sisko i njegova ekipa susreću upravo Kirka i Spocka u klasičnoj epizodi vremeplova. A najmlađe generacije, kojima je Khan sinonim za „Sherlocka“ Benedicta Cumberbatcha, koji su uz inspiraciju J. J. Abramsa upoznali Star Trek Chrisa Pinea i Zacharyja Quinta, još su se jednom upoznali s „našim“ Spockom, pravim i jedinim, koji je novolansirani Star Trek prihvatio kao izazov i tom pokušaju svojim prisustvom dao pečat „legitimnosti“. 

Naravno, ovaj školski niz kronološkog pojavljivanja Spocka nije vjerojatno ni najlogičniji slijed niti najvjerojatniji. Za naše prilike i vrijeme puno je vjerojatnija neka osobnija priča recepcije, koja možda podrazumijeva kasnovečernje ili (po)podnevne druženje s reprizama serije Zvjezdane staze na HRT-u, kakvo opskurno gledanje ranojutarnjeg programa njemačkog Kabel 1 ili pak modernije internetsko surfanje. Jedno je opet jasno: tko ne uoči prvim pogledom tog staloženog, mirnog i šarmantnog Vulkanca koji je seriju toliko obilježio? Spock, Leonard Nimoy – koji je dugo vremena svoje karijere potrošio bježeći od te uloge i želeći pokazati i dokazati, kao i svaki glumac kojeg obilježi velika uloga, da je on više od Spocka. Želio je pokazati svoju beskrajno kreativnu umjetničku dušu pa mu gluma nije vrlo brzo bila dovoljna. Tako se okušao u režiji, fotografiji, pjevanju i pisanju, s manje ili više uspjeha, nastojeći svoj rad produbiti i učiniti intelektualnim. Vjerojatno je negdje na putu shvatio da te težnje i ne odskaču odviše od onog Mr. Spocka kojeg su ljudi u njemu još uvijek vidjeli. O njegovoj potrazi za idenitetom govore i dvije autobiografije I Am Not Spock (1975.) i I Am Spock (1995.). Obje imaju vrlo određujući naslov koji ne ostavlja mnogo za razmišljanje. Upravo se to i dogodilo s prvom autobiografijom. Mnogi fanovi su mislili kako se odriče uloge Spocka, uloge koja ga je nedvojbeno proslavila i koja je mnogima toliko značila. Ne treba zaboraviti da je NBC bio doslovno zatrpan poštom fanova kada je serija otkazana. To je bila prva takva akcija koja će inspirirati brojne druge. No, cijelo vrijeme je Nimoy govorio kako mu to nije bila namjera i kako se sve zaključilo prema naslovu knjige, a da su pritom rijetki čitali sadržaj – on je želio reći da je pored Spocka i Leonard Nimoy. 

Nimoyeve autobiografije

Ipak, vrlo brzo je svojim aktivnostima to i pokazao. Naravno, Leonard Nimoy nije nikome ništa, kako bi se reklo, bio dužan. Jedno vrijeme je imao i problema s alkoholom. Kako je sam opisao situaciju, počeo je biti Spock i u slobodno vrijeme. Snimanja epizoda su bila intenzivna, trajala su po cijeli tjedan. Nakon toga je tek dan prije novog snimanja mogao izaći iz uloge da bi se u nju opet morao vratiti. A svi znamo kakva je njegova uloga bila: nije bio ni opušten, pristupačan, previše ljudski – trebao je biti sve suprotno od toga. I sam je priznao da je imao težak period nakon svega te da je jedno vrijeme mislio posvetiti se isključivo fotografiji. Ipak, kada je i sam prihvatio najbolje iz cijele situacije, počeo je nizati nove i drugačije uspjehe. Osim repriziranja uloge u filmovima i daljnjih pojavljivanja, pronašao je sasvim novo područje u režiji. I u tome je nanizao uspjehe. Najveći angažmani su mu bili u dva Star Trek filma: U potrazi za Spockom/The Search for Spock (III. film iz 1984.) i Putovanje kući/The Voyage Home (IV. film iz 1986.), što je ujedno i moj najdraži film iz cijelog serijala. Uz daljnja pojavljivanja, mislim da se slobodno može reći da je Leonard Nimoy bio dobri duh Zvjezdanih staza. Ovi filmovi doveli su ga do režiranja filma Tri muškarca i kolijevka/Three Men and a Baby, što je bio film s najvećom zaradom u 1987. godini. Ovu, nazovimo ju, drugu životnu fazu opisao je u već spomenutoj autobiografiji iz 1995. godine. 

Na kraju, mislim da je Leonard Nimoy napravio najbolji mogući suživot sa svojom ulogom. Sam je kreirao mnoge elemenate koje vežemo isključivo uz Spocka (pozdrav, zahvat kojim omamljuje protivnika...). I pitanje je koliko glumci takvih uloga i trebaju biti u potpunosti dostupni. Jer očekivanja su uvijek velika i treba se znati nositi s njima. Tako je i moj pogled na Leonarda Nimoya u potpunosti subjektivan i iskonstruiran prema onome što nam je on dopustio. Ponekad mi se čini da su sve te druge vrste u Zvjezdanim stazama, a onda naročito i Spock, služile kako bi se pokazalo da biti čovjek nije nedostatak i kako bi nam pokazali da trebamo vjerovati u ljude i humanost, jer nas upravo to čini cjelovitima i posebnima.

Star Trek se može promatrati iz brojnih aspekata: političkog, povijesnog, kulturološkog, rodnog, rasnog, tehnološkog... i o tome su napisane brojne studije. Serija je, uz sve navedeno, uvijek istraživala i elemente humanosti, onog što nas čini ljudima. A takva pitanja se stalno nameću u svijetu koji nije više isključivo ljudski. I upravo je uloga Leonarda Nimoya stalno činila tu razliku. On možda nije bio onaj u kojem će uvijek odlučiti ljudskost kao kod Bonesa ili čudotvorac u zadnji tren kao Scotty, nije bio ni toliko šarmantan ili vođa kao Kirk. On je bio ono što svatko od nas želi biti u teškim situacijama, a često i izvan njih: logičan, miran, hladan, odlučan i učinkovit. 

Leonard Nimoy je imao bogatu karijeru i ako iz nje nešto možemo naučiti to je da ne treba odustajati i da trebamo iz nametnutih situacija izvući ono najbolje. Ponekad je dobro podsjetiti se na to. Na kraju, zbilja je živio dugo i prosperitetno. 

Grafit na zagrebačkoj Trešnjevci

* * *

Sada vam donosim tri recepta koja su proizašla iz Star Trek kuharice: zemaljski/ljudski, vulkanski i klingonski. Recepti su preuzeti iz Star Trek Cookbook (Pocket Books, 1999.), a autori su, kako ste već upoznati, Neelix, tj. Ethan Phillips i William J. Birnes. Kuharica vas vodi korz Star Trek televizijske serijale i usput priča Neelixova zapažanja. Očekivano, najveći dio je posvećen Voyageru. No, jedini nedostatak je taj da nema fotografija recepata, a mislim da je to ipak veliki nedostatak za kuharicu. Ipak, možda je ovako učinjena pristupačnijom.

Pa krenimo!

Kaša Varnishkas á la Vulkan

Kaša Varnishkes (amerikanizirano Varnishkas) je tradicionalno židovsko jelo, točnije Aškenaza. Sama kaša je u ovom slučaju termin za pseudožitaricu heljdu.

Sastojci za ovo jelo su sljedeći:

170 g heljde (Ja sam napravila grešku jer nisam imala heljdu pa sam pripremila zobenu kašu. Nije bilo loše, ali bilo je dosta neutralno. Učite na mojim greškama hehe)

1 jaje (ili cijelo ili bjelanjak – kako želite)

450 ml temeljca – predlažem povrtni jer su vulkanska jela uvijek vegetarijanska. Ovo možete zamijeniti i vodom.

450 g tjestenine – farfalle ili bow tie ili u obliku mašnica :)

pola glavice luka

sol, češnjak

Priprema:

1. Pripremite temeljac.

2. Dinstajte luk dok ne postane staklasto proziran.

3. Pomiješajte kašu/heljdu i bjelanjak u loncu. U to dodati temeljac i po potrebi posoliti. Smanjiti temperaturu i tako lagano kuhati desetak minuta, odnosno dok se heljda ne pripremi.

4. Skuhajte tjesteninu i dobro ju ocijedite.

5. Nakon što je sva tekućina iz kaše reducirana, pomiješajte ju s tjesteninom i dinstanim lukom.

6. Za dodatan okus, prelijte ovo jelo umakom po želji. Ja sam odlučila ostati pri vegetarijanskoj verziji pa sam ga prelila umakom od gljiva.

Ovo jelo je zbog svoje jednostavnosti i neutralnosti odlično uz klingonsko koje ću vam predložiti jer mi se čini da se okusima dobro nadopunjuju.

Rokeg „kravava pita“ Helene Rozhenko

Helena Rozhenko je bila Worfova mama. Kako su ona i njezin suprug bili Zemljani, Worf je dakle odgojen u takvom okruženju jer je pronađen kao napuštena beba. Ipak, kako mu vlastita kultura i naslijeđe ne bi bili u potpunosti nepoznati, ova pita je jedna verzija hrane koja može biti prihvatljiva svima.

U ovo jelo ide dosta sastojaka pa predlaežm da si ih reducirate po potrebi. Ja sam koristila manje količine i bilo mi je sasvim dovoljno za jednu prosječnu pitu. Jedino, pazite na omjer mesa i iznutrica kako one ne bi prevladale u okusu. 

Izvorni recept:

900 g teletine (but)

450 g telećih bubrega

470 ml goveđeg temeljca

350 ml tamnog piva 

4 češnja češnjaka

250 g brašna, pomiješanog s češnjakom u granulama

60 g maslaca

po izboru: Tabasco, papar ili mljevena paprika

prhko tijesto – po ovom receptu ide jedna kora tijesta, koju stavljate na vrh, preko mesnog punjenja. No, ako želite ipak nešto manje intenzivan okus, predlažem da stavite dvije, onako klasično na dno, u sredini punjenje i na vrh druga.

Prhko tijesto (dovoljno za dvije kore):

350 g brašna

1 žličica soli

2 žlice šećera

225 g maslaca – narezanog

60-120 ml hladne vode

U zdjelu staviti brašno, sol i šećer i sastaviti. Dodati maslac i miješati dok se smjesa ne sastavi, tj. dok ne dobijete smjesu nalik na krušne mrvice. Dolijevati vode i mijesiti dok se sve ne poveže u tijesto.

Tijesto izvaditi iz zdjele i formirati u kuglu. Prepoloviti ga i svaki dio napraviti u disk, zamotati u plastični foliju i držati u frižideru oko sat vremena.

Priprema mesa:

1. Zagrijte pećnicu na 200 °C.

2. Očistite i operite bubrege. Tanko ih narežite, a potom tanko narežite i samo meso.

3. Bubrege lagano prodinstajte na maslacu dok ne dobiju boju. Stavite ih sa strane.

4. Meso uvaljajte u začinjeno brašno.

5. U vatrostalnu posudu stavite bubrege i meso i dobro izmiješajte. Zatim sve to prelijte temeljcem i pivom. Prekrijte aluminijskom folijom i stavite u zagrijanu pećnicu na dva sata.

6. Nakon dva sata, maknite aluminjsku foliju i meso prekrijte tijestom. Ako se odlučite za opciju u kojoj ćete napraviti klasičnu mesnu pitu s dvije kore, onda ćete, naravno, punjenje trebati prebaciti u sasvim novu posudu na čijem će dnu biti prva kora.

7. Vratite tako pitu u pećnicu na barem 15 minuta ili dok tijesto nije pečeno do kraja (provjeravajte i donju koru ako ju imate!)

Nešto gore u tekstu sam napisala da je najveći nedostatak ove kuharice što nema fotografije. Moram vam se ispričati što ću prezentirati dvije ne pretjerano reprezentativne fotografije ovih jela. Naime, radila sam ih za jedan rođendanski party, a kako sam ih htjela poslužiti tople, jednostavno sam zaboravila fotografirati. Kad sam se sjetila, bilo je prekasno. A kako je sve nestalo, znači da ipak nije bilo tako loše ;)

Krvava pita i Kaša Varnishkas á la Vulkan

I za kraj, desert! Meni je ovo jedan od omiljenih recepata koje sam isprobala!

Picardov Earl Grey čokoladni kolač

Sasvim primjereno za Picarda! I, naravno, sjajno ide uz čaj. Earl Grey. Hot.

Sastojci:

170 g omekšalog maslaca (ne rastopljenog!)

150 g šećera

3 jaja

30 g Earl Grey čaja

100 g brašna pomiješanog s malo soli i praška za pecivo ili sode bikarbone

korica 2 naranče

Sastojci za preljev:

sok 2 naranče

100 g šećera

60 g čokolade za kuhanje

Priprema:

1. Zagrijte pećnicu na 180 °C

2. Izmiješajte maslac i šećer dok ne postanu svijetle boje i pjenasti. 

3. Dodajte jedno po jedno jaje.

4. Dodajte narančinu koricu, brašno i čaj i sve pomiješajte špatulom ili kuhačom.

5. U namašćen i pobrašnjen kalup za kruh, izlijte smjesu.

6. Pecite 30 do 40 minuta i provjeravajte čačkalicom.

7. Izvadite iz pećnice i neka se ohladi.

8. Sada pripremite preljev:

8. 1. Lagano zagrijavajte sok od naranče i šećer i stalno miješajte dok se šećer ne razgradi. Neka prokuha i onda tako kuhajte minutu – dvije.

8.2. Kada se kolač ohladio, prelijte ovo preko samog kolača i neka upije tekućinu.

8.3. Sada rastopite čokoladu – na pari ili u mikrovalnoj, kako više volite.

8.4. Prelijte i čokoladu preko kolača.

To je to, uživajte! Dok ne izume warp i do prvog susreta s Vulkancima (5. 4. 2063.), hrana nam ostaje kao najbliže iskustvo tom dalekom svijetu <3

Star Trek: First Contact