Halloween Party!

Odmah na početku moram razjasniti jednu stvar: ne volim horor filmove. I ne gledam ih. Jednom sam išla na skrivenu pretpremijeru i pustili su Paranormalnu aktivnost – onaj prvi dio. To mi je valjda prvi put da sam otišla iz kina. Nakon 15-20 minuta. A ništa se još nije bilo dogodilo. Ne mogu pogledati ni klasik Shining. Alien filmove sam prvi put pogledala kako spada tek prije par godina. Rosemaryna beba, Omen, Exorcist, Noć vještica, Strava u Ulicibrijestova, Vještica iz Blaira, Uljezi (The Others)... – ništa od toga. Problem mi je bio gledati i Dosjee X. Još uvijek razmišljam hoću li se usuditi otići na Crimson Peak jer predivno izgleda, a glavni glumci su čisto savršenstvo. Vrhunac su oni slabi teen horori – Znam što si radila prošlog ljeta i Vrisak. Nije baš za pohvalu J

Vrisak

Caffe latte s bundevom (Pumpkin Spice Latte)

Ovo će biti jedan malo drugačiji post.  Drugačiji u konceptu i stilu posta. Jednostavniji i opušteniji i u potpunosti će slaviti jesen i vrijeme pred nama :)

Jesen mi je definitivno najdraže godišnje doba. Nije više vruće, a još nije prehladno. Taman je za balonere, kožne suknje i lijepe čizme (dakle, ne zimske). A vraćaju se i serije u novoj sezoni! Zbilja najvažnije stvari na svijetu :) Kiša je češće s nama (ali želimo samo dovoljnu količinu kiše koja neće prouzročiti nedaće), dani su kraći, a meni je to poticajnije od sunca i svjetlosti. I opet je vrijeme za čaj! Jer, kome se pije čaj na +35 °C??? I, na kraju, nakon jeseni dolazi Božić.

Ima nas još :)

Torta hrapoćuša i "Naše malo misto"

Oprostili smo se od ljeta. Moram priznati da meni to i nije tako teško jer mi je jesen najdraže godišnje doba. Pa proljeće. Tek onda ljeto i zima. Prije niza jesenskih recepata koje pripremam i koji su mi najdraži, oprostit ću se od ljeta jednom tortom iz jednog malog mista: dolskom tradicionalnom tortom hrapoćušom. Stavila sam ju i u prigodni kontekst jer sam, naime, konačno u cijelosti pogledala klasik HRT-a - Naše malo misto.

Pite kao posljednje utočište [Pushing Daisies]

Ovo su činjenice: prije 6 godina, 10 tjedana, 2 dana, 16 sati i 30 minuta (te, naravno, ovisno kada vi čitate) počela je s emitiranjem posljednja epizoda jedne od najsvježijih, najljepših, a možda i najčudnijih serija u zadnjih desetak godina televizijske povijesti. Ako ste ju gledali, onda ste već mogli zaključiti o kojoj se radi prema samom uvodu, tj. činjenicama, a za sve ostale, riječ je o seriji Pushing Daisies, kod nas prevedenoj Dodir života i smrti.

Pushing Daisies - Ned

Kajzeršmarn [Quod licet Iovi?]

Volim jednostavne deserte, ne preslatke ili prekremaste. Niakd neću odabrati čistu čokoladnu tortu ili tortu s nekoliko vrsta čokolade, parfe, ganache. Eventualno ću uzeti sladolednu tortu, iako nisam ni veliki ljubitelj sladoleda. Stvarno obećavajuće za nekoga tko ima food blog J Uglavnom, shvaćate u kojem smjeru ovo ide. Voćni kolači, pite, savijače, štrudle, tartovi – to je za mene. A idealna torta mi je Pavlova s hrpom bobičastog voća. Danas vam želim malo pisati (pričati?) o jednom dosta neuglednom desertu, ali zapravo carskom. Desertu koji je navodno nastao kao propali pokušaj i bilo im ga je žao baciti. Još jedan od takvih „neuglednih“, običnih kolača koji mi je uvijek bio drag, a kojeg sam doživljavala kao prazni biskvit je patišpanja, ali o tome neki drugi put.