Ovaj tjedan se u trećoj sezoni vratila jedna od ponajboljih i meni najdražih serija - The Americans. Serija je smještena u hladnoratovski period ranih 1980-ih i prati Elizabeth (Keri Russell) i Philipa Jenningsa (Matthew Rhys), a riječ je o naizgled tipičnoj američkoj obitelji s dvoje djece iz predgrađa Washingotna. Samo, njih dvoje su tajni KGB-ovi agenti koji su u SAD-u od 1960-ih godina. Pogledajte špicu, već će vas to osvojiti!
 |
| The Americans |
Seriju je kreirao Joe Weisberg, koji je prije Amerikanaca, radio na serijama Falling Skies i Damages (napisao je nekoliko epizoda). Prije televizijske karijere, i sam je bio CIA-in agent. Iako se u Agenciji nije dugo zadržao, zanimljiv mu je bio upravo taj obiteljski život agenata. A samu ideju za pilot je dobio kada su u SAD-u 2010. otkriveni ruski špijuni koji su živjeli normalne, "američke" živote (sleeper agents). No, smatrao je kako ne bi bilo realno da seriju stavi u sadašnjost jer više nije bilo toliko negativnih osjećaja prema Rusiji. Jednostavno, nisu bili neprijatelji. (Kakva je situacija danas?) Iako je sam preferirao 1970-e kao period, vrlo brzo je shvatio da za ovakvu priču nema boljeg perioda od 1980-ih i Reaganove administracije.
Zašto vam preporučujem seriju? Ova serija nije Homeland i ne živi tako da vas iz epizode u epizodu šokira. Unatoč nesvakidašnjem zanimanju protagonista, ona se zapravo bavi odnosima i lojalnostima. Kako prema državi i/ili ideologiji, tako i prema braku, obitelji, drugim osobama općenito. A situacije, očito, nisu ni malo jednostavne. Znaju li njihova djeca da su im roditelji špijuni? Kako funkcionira njihov brak? Što je s FBI agentima? Kako Rusi operiraju po Washingtonu? Tko su zapravo negativci, a tko pozitivci? Pogledajte seriju, sigurna sam da nećete požaliti :) Jedino nemojte očekivati lude 80-e. Ovo je tek početak dekade i Madonna nije još u vidu. Ovdje je vremenski okvir suptilan, a opet prisutan. Nije sam sebi svrha iako je ključan za oblikovanje konačne priče.
Kakva je politička situacija 1980-ih? Početak 80-ih godina je za povjesničare i zaljubljenike u povijest vrlo zanimljivo razdoblje. Već sam početak desetljeća obilježio je američki bojkot ljetnih Olimpijskih igara u Moskvi (1980.). Iako se znaci propadanja velikog sovjetskog bloka mogu nazirati, oni ipak nisu niti toliko očito niti su značili postupno smirivanje hladnog rata. Baš naprotiv i za razliku od tendencija ranijeg razdoblja o kojem se govorilo o detantu i smirivanju tenzija, početak 80-ih u mnogočemu je otvorio svježe konfrontacije, a uveo vrlo interesantne političke lidere. Ostarjelog Brežnjeva zamijenili su tako stari i iskusni partijski kadrovi - Andropov i Černjenko - dok konačno lom u tom nizu nije predstavljao, s obzirom na prethodnike, vrlo mladi Mihail Gorbačov. U Europi se, među ostalima, ističu Margaret Thatcher, Francois Mitterrand, Helmut Kohl i papa Ivan Pavao II., dok je u SAD-u desetljeće obilježeno dvama mandatima Ronalda Reagana. Kao i još neke druge osobe, toliko su svojim karakterom i stilom, a uz to se još i poklopilo da su u brojnim slučajevima obilježili svojom vladavinom gotovo cijelo desetljeće, obilježili vrijeme i društvo 80-ih godina da se i najveći povjesničari hladnoga rata često u ovom trenutku upravo odlučuju u skicama ili prozopografskim bilješkama ocrtati živote tih lidera. Odustajanje od detanta i smirivanja tenzija koje su obilježile 70-e godine, značilo je i odustajanje od neke vrste zamrzavanja situacije, statusa quo koji bi hladni rat zadržao više-manje na istoj točki, baš kao što se to željelo učiniti s Europom nakon Drugog svjetskog rata. Ti novi impulsi 80-ih godina ustvari su, prema mišljenju mnogih publicista i povjesničara, doprinijeli do naglih promjena pred kraj desetljeća i kraja hladnog rata; najizravnije simboliziranom propašću Sovjetskog Saveza.
Poznati govor Ronalda Reagana o "carstvu zla" (evil empire) 1983. nije bio puki retorički napad na SSSR. On je u sebi sadržavao i odbacivanje politike popuštanja te slao poruku koja je dubinski propitivala legitimitet istočne velesile i govorio da na političkom, društvenom i gospodarskom nivou postoji bitna razlika između SSSR-a i SAD-a. Nije se radilo o praznim riječima jer je Reaganova politika prekinula neodlučnost Carterove administracije te konkretnim mjerama u ekonomiji, vojnoj opremi, strateškom planiranju, itd. jasno "obznanila rat" ideološkom konkurentu. To, naravno, treba gledati iz više perspektiva: dok je Reagonovo razdoblje zasigurno značilo pojačanu militarizaciju i pojačane troškove i izdatke u vojne svrhe, ipak Reagan je možda jedini američki predsjednik - a radi se o republikanskom predsjedniku - koji se otvoreno zalagao protiv atomskog oružja te u svojoj administraciji pokazivao tendencije smirivanja nuklearnog naoružanja. Kako bi zaštitio SAD od potencijalnog nuklearnog napada iz SSSR-a, Reagan je predložio 1983. Stratešku obrambenu inicijativu. Radilo se o tehnološki ambicioznom i izrazito skupom planu razvoja balističko-raketnog obrambenog sustava pomoću kojeg bi oružje bilo razmješteno u atmosferi kako bi uništilo neprijateljske rakete u zraku. Inicijativa je prozvana zvjezdanim ratovima (star wars). Dolaskom Gorbačova na čelo Sovjetskog Saveza 1985. godine, postupno se smirivala napetost sa SAD-om. Nastavljeni su pregovori o smanjivanju naoružanja. Sam Gorbačov je naslijedio tešku situaciju: loši gospodarski rezultati, sve veće tehnološko zaostajanje, demoralizirano stanovništvo, problemi u vanjskoj politici. Središte Gorbačovljeve politike činile su rasprave o vladinoj politici (glasnost) i gospodarsko restrukturiranje (perestrojka).
 |
| Reagan i Gorbačov |
Naravno, sva ova događanja (a opisan je tek izrazito mali dio, drugi veliki dio čine situacije u Latinskoj Americi, Afganistanu...) ostavila su traga na svakodnevicu. Sjedinjene Države je tijekom 80-ih pogodila teška gospodarska kriza, a jedan od uzroka bilo je i stalno naoružavanje, tj. velika potrošnja. Jedan od "klasika" 80-ih koji pokazuje socijalne razlike je i filma Kolo sreće/Trading Places (1983.). Utjecaj 80-ih na popularnu kulturu, općenitu sliku i vrlo često nostalgiju koju su ostavile za sobom, zasebna je i velika tema. Možda još i zanimljivija. Reaganova administracija ostavila je bipolarne osjećaje. Za jedne je to bilo razdoblje u kojem se dogodilo čudo - Amerika je opet oživjela, imala je inicijativu i opet je dokazivala vodstvo. Za druge je to bilo razdoblje nacionalne utopije, adolescentskog ponašanja, a vrlo često i opasnog. Bilo je i to vrijeme tzv. cola wars u kojem su se Coca Cola i Pepsi borili za prevlast. Coca Cola je čak uvela New Coke. Vrlo brzo su shvatili da je samo jedna, prava Coca Cola - the real thing.
Konzumerizam, nove tehnologije, ideologije, birokracija, revolucija u ekonomiji, marketingu, slobodno vrijeme, potraga za rasprodajama, trendovima, franšize, šoping. Reganizam = liberalna načela, ali uvijek s pažnjom na moralističko, nacionalističko, ali individualno, konzumerizam, ali idealističke vrijednosti, i, ključno, vječni optimizam. Brojalicu neka nastavi Billy Joel ;) a o (popularnoj) kulturi, medijima i društvu 80-ih više neki drugi put, a do tada me zanima što ili tko vas asocira na 80-e? Do tada, ako vam nedostaje period, preporučujem vam zabavnu humorističnu seriju The Goldbergs.
 |
| Back to the Future II |
Vratimo se sad na hranu :) Iako je teško okarakterizirati kuhinju ili kuhanje po dekadi, određeni trendovi se uvijek mogu pratiti. Kako ću se osvrnuti na situaciju u SAD-u, slobodno ostavite vlastita (ili prenesena) iskustva o popularnoj hrani i/ili metodama u domaćim osamdesetima.
Mislim da se može reći da su bila dva glavna trenda: prihvaćanje sve šire tehnologije i pomagala u kuhinji, što treba omogućiti što bržu pripremu hrane, te zalaz trenda nouvelle cuisine.
Nouvelle cuisine je bio trend populariziran tijekom 1960-ih godina, a zasnivao se na klasičnoj francuskoj kuhinji. No, ona je pojednostavljena, posebice sam proces kuhanja, naglasak je bio na očuvanju okusa namirnica (dakle, ne smije ih se previše ispeći, kuhati i sl.), na svježim namirnicama, manjim i jednostavnijim menijima, manje su se koristili teški umaci, a zamijenili su ih svježi začini, limun, ocat, klasična jela su zamijenila ona karakteristična za određeni kraj ili podneblje, poticale su se razne kombinacije namirnica, i, na kraju, važan dio bila je i prezentacija hrane. Zapravo, kada se pročitaju ove karaktersitike, moglo bi se zaključiti da su se ova načela vratila i da traju već neko vrijeme. U promociji ovakve kuhinje, koja počiva na francuskim temeljima, tijekom 60-ih je u SAD-u svakako doprinijela i Julia Child (sigurno znate za film Julie & Julia). No, period od 60-ih do sredine 80-ih bio je ipak dug i osjetio se postupni zamor. Iako su brojna načela ostala, ona su donekle i asimilirana u mainstream kuhinju, a polako se, prema kraju 1980-ih, vraćalo i klasičnijem stilu kuhanja. Kada je u pitanju izgled kuhinja, trendovi su bili sljedeći: javljaju se prve otvorene kuhinje, popularne su pastelne boje, kuhinje u rustikalnom stilu, kuhinjski otoci.
Jedna od velikih promjena koja se dogodila u 80-ima je bilo prihvaćanje i masovna uporaba mikrovalne pećnice. Iako su se pojavile već u 1970-ima, nisu odmah naišle na široku primjenu, a razlog je bila nepristupačna cijena, ali i nepovjerenje. Smatra se da je u 80-ima umrla klasična domaćica, onaj ideal nastao tijekom 1950-ih, a život je postao užurbaniji i žene su uglavnom radile pa je i hrana morala postati takva. Recepti su morali biti jednostavni i brzi za pripremu. Čak je i Martha Stewart objavila 1983. Martha Stewart's Quick Cookbook, a recepti su se temeljili na što jednostavnijim sastojcima i što bržoj pripremi. Rezultat je trebala biti hrana pripremljena unutar sat vremena, ukusna i lijepo servirana.
Kako je sve više žena radilo, slobodno vrijeme je postajalo izrazito cijenjeno, jer su se, između ostaloga, ustajale navike sporo mijenjale. Žene su i dalje obavljale većinu kućanskih poslova, a to se lagano počelo mijenjati tek u drugoj polovici 80-ih. No, one su i dalje obavljale one najmanje popularne poslove, a to su čišćenje kupaonice i glačanje.
Navedeni stil života omogućio je dominaciju tzv. comford food. Iz ranijih razdoblja nastavila se i tradicionalna ljubav prema gumranskim jelima (ali bez naglaska na nouvelle cuisine), a sve je više cvjetala prisutnost nacionalnih kuhinja. Naravno, ništa od toga nije novost, ali je kao trend počelo i dominiralo 1980-ima, a jedna od posljedica bila je i nastanak, kako se često navodi, fast food nacije.
 |
| Comfort food - izvor je uvijek u opisu slike ili klikom na sliku :) |
Zanimljivo je kako su se tada mogli dobiti savjeti za kuhanje ili recepti (ako ne računamo klasične kuharice i časopise). Ipak je riječ o predinternetskom vremenu (iz današnje perspektive protoka informacija možda i prapovijesnom). Primjerice, 1981. Swift/Hunt-Wesson Foods otvorili su telefonsku liniju s profesionalnim kuharima za sve one koji su trebali dodatne savjete i recepte u pripremi blagdanske hrane. Dakle, ako vas je zanimalo kakvu puricu kupiti, možete li je ispeći u mikrovalnoj (!?!), mogli ste nazvati Butterball Turkey Talk Line na broj 1-800-323-4848. A čini se da možete još i danas, te osim telefonski, odgovaraju e-mailom ili na chatu. Stvarno fascinantno! Ovakve linije zasigurno nisu bile novost. I još prije 80-ih su bile svojevrsna Wikipedija - naime, postojale su specijalizirane linije koje ste mogli nazvati za određene podatke i znanja. Ako niste imali enciklopediju u blizini. To je odlično prikazano u simpatičnom filmu s Katherine Hepburn Desk Set iz 1957.
 |
| Butterball Turkey Talk Line - prvi kuhari-telefonski savjetnici |
Ovo razdoblje je tako proizvelo i jednu zanimljivu kuharicu: Microwave Cooking for One (1986.). Zvuči nevjerojatno, ali zbilja je postojala! Mnogi su je nazvali najtužnijom kuharicom na svijetu. Ideja autorice proizašla je iz nužde za razumnim i dobro odmjerenim porcijama, razumnoj raspodjeli vremena i prikladnom posuđu za mikrovalnu. Kuharica je namijenjena za sve one koji ili žive sami ili vode užurbano i moderno domaćinstvo, a nudi gotovo 300 recepata. Autorica kuharice je Marie T. Smith. Na ideju je došla kada je sve češće ostajala doma sama jer joj je muž stalno išao na poslovne puteve, a djeca su već bila odrasla.
 |
| The Mindy Project. Mindy za rođendan dobije na poklon kuharicu za jednu osobu. Da situacija bude još tužnija, za kuhanje je potrebna samo mikrovalna pećnica. |
Pa evo jedan brzi recept za jednu osobu, ravno iz mikrovalne :D
*vrijeme kuhanja vrijedi za mikrovalne od 700 W
Sastojci:
30 g gljiva
1 veliko ili 2 mala jaja
15 ml mlijeka
malo soli i papra
5 g maslaca (po želji)
Priprema:
Očistiti gljive i posložiti ih na papirnati tanjur. Prekriti ih papirnatim ubrusom i tako ih kuhati/peći u mikrovalnoj 30 sekundi na maksimalnoj temperaturi. Staviti sa strane.
U zdjelu pomiješati jaje, mlijeko, sol i papar. Dodati maslac i gljive i sve dobro izmiješati. Kuhati 1.25 min na maksimalnoj temperaturi. Jaja ne trebaju biti do kraja pečena. Izvaditi i sve dobro promiješati špatulom i poslužiti.
* * *
Ako ovo isprobate, svakako mi pošaljite fotografiju! Tražila još tipičnih recepata za 80-e i zbilja ih se mnogo temelji na pripremi u mikrovalnoj. Moram priznati da sam otkrila brojne mogućnosti. Do sada sam mislila da mikrovalna služi za podgrijavanje. No, nisam sigurna koliko sam sprema to isprobavati. Koja je poanta kuhanja tjestenine u mikrovalnoj, ako isto to možete regularnim putem? Ni ja to ne mogu dokučiti...
U svakom slučaju, zanimljivo je razmišljati i gledati koji se trendovi pojavljuju u kuhinji i kuhanju. Svakako bi bio zanimljiv jedan post o današnjem stanju. Do tada, što vam se čini - što je danas aktualno? Koliko je to izvedivo uz nametnuti stil i brzinu života? Osjećate li pritisak? I, na kraju, u kojoj mjeri i za što koristite mikrovalnu? I, ako vam nije bilo jasno do sada, gledajte Americanse! ;)
I na kraju, bila bih vam zahvalan ako biste preporučili drugima blog i moju stranicu preko koje je najlakše pratiti nove postove i druge aktivnosti: Scene iz moje kuhinje. Hvala :)
Nikolina :)
Literatura:
Bob Ashley. Food and Cultural Studies. Psychology Press, 2004.
Scott Coltrane. Family Man: Fatherhood, Housework, and Gender Equity. Oxford University Press, 1997.
Catherine Cooper "Let's Talk Turkey". Cincinnati Magazine, 1984.
John Lewis Gaddis. The Cold War. A New History. New York,2007.
Tricia Laning, ur. New Cook Book, 2004.
Marie Smith, Microwave Cooking for One, 1986.
Gil Troy. Morning in America. How Ronald Reagan Invented the 1980s. Princeton University Press, 2005.
Objavi komentar
Desert :)