Blagdan Svih svetih u Zagrebu poseban je osjećaj.
Kada se uputimo prema Mirogoju, putem, osim gužve i različitih prometnih
problema, nailazimo na najrazličitije jesenske boje. Od pastelno žutih, smeđih,
crvenih, pa čak i zelenu ponegdje. Taj ugođaj je sve jači, sve izraženiji što
smo bliži Mirogoju. Ta je Bolleova arhitektonska ostavština doista obilježila
grad, dala poseban i jedinstven obol gradskom groblju, posjedu kojeg je inače
imao Ljudevit Gaj. Mirogoj je kupljen 1873. godine, a otvoren 1876. Do tada je
Zagreb imao niz groblja u samom gradu u kojima se zatim prestalo s pokapanjem.
Ta groblja su: Jurjevsko, Rokovo, Sv. Tome kod Gupčeve zvijezde, Vojničko uz
groblje sv. Tome na Radićevu šetalištu, Sv. Petra na mjestu današnje istoimene
bolnice, pravoslavno na uglu Pantovčaka i Britanskog trga te groblje na mjestu
današnje bolnice Sestara milosrdnica u kojima su bez lijesa i bez križa
pokapani najsiromašniji građani. (O kulturi smrti vidi Iveljić, 2007.). Ne
treba zaboraviti i groblje u Šestinama, groblje Gornje Vrapče, groblje u
Remetama, Gračanima, Stenjevcu...
![]() |
Mirogoj |